LEŠĆE – Stari Hotel Gacka zjapi poput oglodane strvine u pustinji. Vrijeme prolazi, godine prolaze, a od njegova (o)poravka ni slova. Bar da ga sruše, ako već nema volje i želje za obnovom.
Ovako pesimistične misli ipak nemaju mjesta. Naime, ovih dana pojavili su se ulagači koji pokazuju interes za kupnju hotela, odnosno iskazuju volju sagraditi hotel. Radi se o ulagačima u velike hotelske komplekse u Dalmaciji, koji će u narednih desetak dana obaviti razgovore s otočkim gradonačelnikom Kostelcem. Hoće li doista doći do sklapanja posla i ulaganja, sada je to preuranjeno kazati jer bi sve bilo na razini spekulacija.
A stari Hotel Gacka (stari, zato što je u njegovu neposrednu susjedstvu sagrađen novi Hotel Gacka u vlasništvu treće osobe), u ratnim napadima t. zv. JNA je oštećen u rujnu 1991. godine. Njegov vlasnik, a to je bio Nacionalni park Plitvička jezera, nije imao ni volje ni mogućnosti zaštititi ga i obnoviti. Plitvička jezera su u to vrijeme bila okupirano područje, uprava je bila izmještena u Zagreb i sve je bilo krajnje neizvjesno. Za to vrijeme hotel je propadao i vremenom je od njega ostala prava strvina koja nagrđuje okoliš. Tadašnji rukovoditelj NP Plitvička jezera nije htio ni čuti da prepusti vlasništvo nad ovim hotelom bivšoj Općini Otočac. Nakon vojnoredarstvene akcije Oluja novo rukovodstvo NP Plitvička jezera isto tako nije pokazivalo interes da obnovi Hotel Gacku, iako su uložena značajna sredstva za obnovu hotela u samome nacionalnom parku. Navodno zbog toga što je ovaj objekt ocijenjen neperspektivnim i jer bi njegova obnova bila jako skupa.
Na kraju se NP Plitvička jezera udobrovoljio da vlasništvo nad Hotelom Gacka prepusti Gradu Otočcu. Bilo je to 2005. godine. Kako Grad Otočac nije imao sredstava, a niti je to posao jedne jedinice lokalne samouprave da ulaže proračunska sredstva u poslovne objekte, pokušao je pronaći ulagače. I našao ih je 2007. Čak su sklopljeni i ugovori o prodaji parcele s hotelom, napravljena je projektna dokumentacija, već su navodno bila osigurana i investicijska sredstva, i onda je svoje prste ponovo umiješala politika. Tadašnji gradonačelnik Kostelac došao je u sukob unutar HDZ s njegovom vrhuškom, tadašnje rukovodstvo NP Plitvička jezera pokrenulo je niz tužbi kojima osporava prijašnji ugovori o prenošenju vlasništva. I tako je Hotel Gacka postao predmetom trvenja unutar redova jedne stranke. To je trajalo godinama, isto stanje je dočekalo i gradonačelnika Barkovića, iako je ta opcija svojevremeno bila bliska s HDZ-om, stvari se nisu micale s mjesta. U javnosti se šuškalo o svakakvim interesima i apetitima, što je od toga bilo sve istina, teško je reći. Ali, i dalje se bezglavo inzistiralo na sudskim sporovima. I tako je to trajalo i trajalo, da bi sudsko konačno profunkcioniralo i odbijalo tužbu za tužbom, potvrđujući pravo vlasništva Grada Otočca nad nekadašnjim Hotelom Gacka.
Vrijeme je prolazilo, investicija je propala, a to se valjda i htjelo da se napakosti Otočcu, uslijedila je tužba investitora protiv svih onih zbog kojih su pretrpjeli štetu. A kada ta parnica „pukne“, mnogima ne će biti svejedno zbog mogućega iznosa utvrđene štete i još većih kamata kroz godine.
Eto, to je hrvatska priča (jedna od brojnih) o tome kako ne treba raditi. Za ponadati se da će zainteresirani ulagači pronaći svoj interes i izgraditi (obnoviti) Hotel Gacku, vjerojatno pod sasvim drugim imenom.
M. Kranjčević