Književnik Dino Milinović plijeni popriličnu čitateljsku pozornost svojim zadnjim romanom Skriveno koji je na najboljem tragu žanra Ime ruže Umberta Eca na hrvatski način. Taj fascinantan Milinovićev roman preporučamo našim čitateljima kao obveznu ljetnu literaturu, bilo na nekoj jadranskoj plaži ili u debeloj hladovini uz Gacku.
Uvodno navedimo i nekoliko natuknica iz Milinovićeve biografije: rođen je u Zagrebu 1959., završio klasičnu gimnaziju, diplomirao arheologiju i povijest umjetnosti, magistrirao na pariškoj Sorboni, doktorirao na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Radio kao savjetnik za kulturu u Veleposlanstvu RH u Francuskoj, živio u Dortmundu, Parizu i New Yorku. Od 2001. predaje na Odsjeku za povijest umjetnosti FF u Zagrebu. Objavio je nekoliko dramskih tekstova i tri romana: Kradljivac uspomena (2002.), Tamo gdje prestaje cesta (2007.) i Skriveno (2013.).
Roman Skriveno je intrigantan povijesno kriminalistički roman u kojem se „krađa grimiznog plašta u Splitu 356. godine, dolazak carskog istražitelja i traženje glasovitog zapisa sa suđenja Isusu Kristu isprepliću s događajima iz mitske hrvatske 1971. godine i vode do današnjega Zagreba i New Yorka. Tajni rituali i mehanizmi moći, potraga za izgubljenim rukopisom, koja se miješa s krađom knjiga iz nacionalne knjižnice, ne čini roman Skriveno samo tekstom „nevidljive prošlosti“, nego i uzbudljivim vodičem kroz čitateljevu neposrednu stvarnost i ništa manje neizvjesnu budućnost“, kaže u recenziji Miroslav Mićanović.
Sam autor navodi da je puno vremena proveo proučavajući pljačku knjiga u Sveučilišnoj i nacionalnoj knjižnici na Marulićevu trgu u Zagrebu (i nije jedini, rekli bismo o toj jednoj od „neuralgičnih točaka“ naše novije povijesti) jer se veliki dio zapleta u romanu Skriveno temelji upravo na toj pljački (no likovi romana isključivo su plod autorove mašte). Ta je pljačka trajala od 1982. do 1987. godine i bila najveći skandal toga vremena (mlađim našim čitateljima preporučujemo da se informiraju o tome na internetskoj tražilici).
S obzirom na takav Milinovićev književni habitus i zvanje povjesničara umjetnosti, pogotovo nakon gostovanja u virtualnoj emisiji Pisci na mreži gdje je rekao niz sjajnih stvari, nametnula se misao da bi upravo on mogao dati neki svoj specifičan, nama drugačiji uvid u reljef Krista urezan u stijenu na Umcu.
Obratili smo mu se pitanjem da li bi mogao pogledati fotografiju ikonografskog prikaza Krista na Umcu i reći nam o čemu se, prema njegovu mišljenju, tu radi i koliko bi reljef mogao biti star. Ljubazno je pristao, pa smo poslali fotografiju uz kratko obrazloženje cijele priče.
- Lijepo je da se stvari prožimaju, od prošlosti, preko sadašnjosti do budućnosti. Mene, priznajem, povijest fascinira, poglavito njezine tajne, pa me tako fascinira i vaša kamena zagonetka, koja je vrlo neobična i (za pisca) vrlo podatna raznim maštarijama. No, da se vratim na vaše pitanje: teško mi je reći od kada bi mogao datirati reljef Krista jer je toliko ogoljen od onih detalja koji nam pomažu u datiranju da bi mogao biti i karolinški i glagoljaško-renesansni, pa čak možda i rad nekog "naivnog" umjetnika iz 20. stoljeća, odgovorio nam je Dino Milinović ostavljajući precizniju dataciju i dalje otvorenim pitanjem.
- Ne vidim mu na fotografiji noge: ukoliko su paralelne jedna uz drugu, a ne preklopljene, onda je to stariji ikonografski uzor koji se gubi do renesanse. Oči su jako stilizirane i pomalo podsjećaju na radove iz jedne špilje na Braču, za koju također nemamo preciznu dataciju, premda je vjerojatno riječ o svetištu pustinjaka iz 15/16. stoljeća. U svakom slučaju, to je izuzetan nalaz, više mistično-simboličke nego umjetničke vrijednosti i nije mi teško zamisliti nekog jadnika koji se nakon Krbavske bitke tu sklonio u bijegu pred Turcima i u očaju u stijeni urezuje Spasitelja, pokazao nam je Milinović već samo ovim kratkim komentarom ogroman potencijal koji ima ovaj reljef.
S obzirom da je dometnuo kako će nam svakako javiti ukoliko dozna ili dokuči nešto novo u vezi tajanstvenog prikaza, nadamo se da ćemo se moći (kad za to dođe vrijeme) sasvim približiti istini. Osim toga, nekako potiho navijamo i da se motiv ove naše kamene zagonetke možda nađe u nekom od budućih Milinovićevih zanimljivih romana.
M.K.G.