OTOČAC – Svakako nije „u modi“ brinuti o hrvatskomu jeziku, ma koga briga za njega. Kako stvari stoje, samo je pitanje vremena kada će netko reći da je učenje hrvatskoga jezika čisto gubljenje vremena, komu treba taj mali sitni jezik kad već imamo velike svjetske jezike, poglavito engleski, kojim „cijeli svijet govori“. Jer, kako sada stvari stoje, ne daj ti Bože nešto krivo napisati na engleskomu jeziku, odmah uslijedi reakcija, prijekor, poruga i pouka. Eh, kad bi tako bilo s hrvatskim! Ali nije. Praviti velike pogrješke na materinjemu jeziku, pa što, ništa, kojoj je to sitnoj duši uopće važno?
Ali kad se takvom trendu pridruži i vjerski tisak, odnosno IKA (Izvještajna kršćanska agencija), koji više nego mnogi drugi brinu o hrvatskomu jeziku, vjerski tisak koji je u olovna vremena (o)čuvao čistoću hrvatskoga jezika na užas režima, onda to postaje zabrinjavajuće. Evo, na stanicama ovog portala prenesen je IKIN članak o proslavi Velike Gospe u Krasnu. U čemu je problem? Već u samom nazivu „Slavlje u svetištu Majke Božje od Krasna“ (budimo zahvalni Bogu da ne piše: Majke Božje od Krasnoga). Otkuda taj čudnovati genitiv? Očito iz nekih drugih jezika, hrvatskoga svakako ne.
Kako je moguće da se kaže i piše: Majka Božja Trsatska (a ne MB od Trsata), Majka Božja Sinjska (a ne MB od Sinja), Majka Božja Remetska (a ne MB od Remeta), Majka Božja Bistrička (a ne MB od Bistrice), Majka Božja Aljmaška (a ne MB od Aljmaša), Majka Božja Ilačka (a ne MB od Ilače)? Posve je normalno da se poslužimo ktetikom, kao posvojnim pridjevom nastalom od imena mjesta u kome se crkva ili svetište nalazi (zanemarimo u ovom slučaju nešto složeniji nastanak ktetika preko etnika Krasnar/i). Ima tu izuzetaka, poput: Majka Božja od Škrpjela – Boka kotorska (a ne MB Škrpjelska), Maja Božja od Otoka - Solin (a ne MB Otočka), ali to su u pravilu izuzetci, mahom u središnjoj i južnoj Dalmaciji, gdje taj genitivni oblik očito proizlazi iz dijalektalne baštine hrvatskoga mjesnoga jezika.
Ako se hoćemo vezati na mjesne govore, na dijalekte, onda valja kazati da ljudi u regiji Gackoj (a svetište Majke Božje u Krasnu pripada Otočkom dekanatu) kažu da „gredu Majki Božjoj na Krasno“, da su „bili na Majki Božjoj na Krasnu“, dakle nikada da „gredu Majki Božjoj od Krasna“.
Da sva odgovornost ne bi bila prebačena na vjerski tisak ili na agenciju IKA, valja se priupitati kakav je tekst poslao novinar ili dopisnik? Ako je novinar ili dopisnik tako proizvoljno pogriješio, onda je odgovornost tiska ili agencije minimalna, tko će za uređivačkim stolom u Zagrebu znati je li neki etnik ili ktetik ispravno napisan. Jer glavni je kriterij određivanja na pr. etnika naziv koji stanovnici nekoga mjesta sami nadjenu. Taj se naziv ne mora poklapati s pravilnom hrvatskom tvorbom, ali svejedno ima prvenstvo. Eto, zato smo tu da upozorimo na ovu jezičnu, ako ništa drugo onda barem – nezgrapnost. Jer u Krasnu (ne u Krasnome) je svetište Majke Božje Krasnarske (ne od Krasna).
M. Kranjčević