Vinkovačke jeseni već pola stoljeća plijene pažnju čuvara baštine i bitka našeg naroda. Mozaik „lišća“ koji se slaže na ovoj Jeseni i opet je izniman i protkan velebnim bojama čarne prirode hrvatske kulture i umjetnosti.
U ovogodišnju priču dodali smo i lišće stabla LIPA. Kad zašumore i zagolicaju njene grane na povjetarcu tambura spomenak Gacke i Like putuje u ravnu Slavoniju.
Ličko vuneno ruvo i gorda pjesma gorštaka upitomljena kraj vode Gacke prikazat će svijetu i Hrvatskoj sličicu seoskog života iz Sinca.
Na vrilo Gacke sašal je vuk sa Godače i bome zabadave lovci jer selo spasi malinar Tona sa svojin guralon iz malenice. Narod slavi jer je izbignuta zla sudba za njevo blago. Radost pleni pismon i pleson celo selo. Veroval je narod da ako se daruje lovce da in neće više zvirad tamanit blago pa davala svaka kuća najbolje ča ima i rakiju i suva mesa i šenice i novce, samo da vuk više ne sajde u štale.
Uglavnom, u ono vrijeme koristila se svaka prilika zajednovanja puka da se živalj našali i zapjeva i zasvira ono nešto jednostavnih nota što im u gene ugradiše preci.
Kultura i umjetnost traje u Sincu duže nego same Vinkovačke jeseni pa nije ni čudo da su Sinčerani, čiji KUD prošle godine proslavi 90 godina postojanja i rada u čuvanju pisme i tambure, odabrani kao predstavnici Like na ovogodišnjoj završnoj svečanost zatvaranja osebujne manifestacije izvornog folklora.
Naše Društvo je smješteno kod domaćina KUD-a „Seljačka sloga“ iz Bogdanovaca. Kako su prema oglašenom rasporedu predviđeni za nastup i domaćin i gosti u nedjelju navečer 21. rujna, što možete i uživo pratiti na državnoj televiziji od 19 sati, Sinčerani će dan ranije posjetiti Ovaču i Vukovarsko vojno groblje te polaganjem cvijeća i svijeća uz molitvu odati počast palim za Domovinu.
Nije ovo prvi, ali ni posljednji puta da gori lampa na srid Vinkovaca dok svira tambura pod lipama voljene nam Ravnice prošarane jesenjom pjesmom Ličana.
Tekst: Jasna Ilić
Slike: Milan Nikšić