OTOČAC – U povodu Mjeseca hrvatske knjige Gacko pučko otvoreno učilište i Katedra Čakavskoga sabora pokrajine Gacke pozivaju vas na književni susret s književnikom Dinom Milinovićem i predstavljanje njegova romana „Skriveno“.
Književni susret održat će se večeras, 22. listopada 2014. godine, u maloj dvorani Gackoga pučkog otvorenog učilišta u 19 sati.
Dino Milinović rođen je 1959. godine u Zagrebu, gdje je diplomirao povijest umjetnosti i arheologiju. Poslijediplomski studij završio je na Sorbonni u Parizu. Živio je u Parizu i New Yorku. Od 1991. do 2001. godine radio je kao tajnik Hrvatske komisije za UNESCO i savjetnik za kulturu pri Veleposlanstvu RH u Parizu. Od 2001. godine predaje na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Objavio je nekoliko dramskih tekstova, među kojima je „Svijet je muškog roda“ (Mogućnosti, 1999.), te tri romana: „Kradljivac uspomena“ (Znanje, 2002), „Tamo gdje prestaje cesta“ (Mozaik knjiga, 2007.) i „Skriveno“ (Meandar Media, 2013). Prema romanu Kradljivac uspomena snimljen je i film (2005.)
Roman 'Skriveno' Dine Milinovića govori o neminovnom gubitku vjere, ideala, ali i o beskonačnosti ljudskog nastojanja da svijet bude bolji, koliko god su za to, nerijetko, ulog i cijena pojedinačni ljudski životi. Povodi i slučajnosti — krađa grimiznog plašta u Splitu 356. godine, dolazak carskog istražitelja i traženje glasovitog zapisa sa suđenja Isusu Kristu — isprepliću se s događajima iz gotovo mitske hrvatske 1971. godine i vode do sadašnjosti.
Evo jednog ulomka iz romana „Skriveno“:
Došli su pred zoru. Njih dvojica, u crnim kožnim jaknama. Pokucali su tiho, gotovo sramežljivo i strpljivo pričekali da otvorim vrata. Obišli su stan, prebirali po mojim stvarima poput dobrih prijatelja koji su navikli dijeliti sve i s veseljem očekuju da će otkriti neku malu tajnu koju je jedan od njih pokušao sakriti od ostalih.
Provjerili su knjige na policama, ladice i ormar pregledali temeljito i bez žurbe, ali umjesto da razbacaju stvari i iza sebe ostave očekivani nered, gotovo uredno su ih odložili na stranu. Onda su se pospano izvalili na sofi, zapalili cigaretu i nastavili opušteno čavrljati dok sam se ja spremao. Nisam prosvjedovao, nisam pitao za razloge.
Bilo je pitanje vremena kada će se pojaviti. Susjedi su namirisali smrad što se počeo širiti na stubište i pozvali miliciju. Ili je netko čuo tetino zapomaganje. A možda se starica nekako dokopala telefona, no to je ipak bilo najmanje vjerojatno. Tako sam razmišljao.
Ali stvari nisu nikada kakvima se čine. Dežurni istražitelj u Stanici javne sigurnosti u Petrinjskoj brzo me je podsjetio na to.
– Već si odslužio četiri godine u Gradiški – ustvrdio je – i nisi se naučio pameti. Koliko ti treba? Nemaš ništa reći?
– Kako je stara? – upitao sam.
Nagnuo je glavu i sumnjičavo me pogledao. Bio je mlad. Tridesetak godina, možda koju više. Pravilnog, čvrstog lica i – protiv volje sam morao priznati – inteligentnih očiju. Režim je u međuvremenu odgojio novu generaciju pasa čuvara koji ne laju, ali čiji ugriz sigurno ništa manje ne boli.
Zagonetno? Da. Još jedan od razloga doći na večerašnje predstavljanje knjige i upoznati autora.
M. Kranjčević