OTOČAC – Nova godina i nova godina, često puta ljudi krivo čestitaju, pa kad čestitaju „Novu godinu“, onda, ne razmišljajući, čestitaju samo taj dan – 1. siječnja, a kad komu čestitaju „novu godinu“, onda mu čestitaju cijelu godinu. Sada se uobičajilo pa se barata s pojmovima Stara godina i Nova godina, no ne tako davno za Novu godinu u gačanskomu čakavskom dijalektu se govorilo i Novo leto. Sada je to svojstvenije kajkavskim idiomima, no valja se prisjetiti da je postojalo i u čakavskima idiomima regije Gacke.
Našu babu Francu smo na jedva jedvice načine uspjeli nagovoriti da nam što kaže oko novogodišnjih vjerovanja i običaja. Jadnica, prekjučer se sva stukla, okliznula se na ledu i „pala kaj zvezda“, čak nam je opisala na sebi svojstven način što joj se dogodilo: - Kasan ja blečila natla na leđa, konda me iz neba bacilo, ma znaš, ne budi ti potuženo, da je iz mene od muke i voda pišnula. Eto tako se naša baba Franca isprebijala, srećom nije „niš prebila“.
Omotana debelim pletom (izuzetno veliki vuneni rubac koji služi ženama za ogrtanje pleća) sjedila je na svojoj „kantrigi“ i povremena ajokala, očito ju je bol sprječavala da se svega prisjeti. Ali ipak nešto je. Evo njenih kazivanja.
-Voga reda krenućemo iz Prozora, š njin smo zadnjin smirili pa ćemo š njin i počet. Na Staru godinu se skupi mladež u nečijoj kući, eli, da dočekadu Novu godinu. A mlado kaj mlado, piva, igra, šćiplje se, cure vriskadu i tako ti je to bilo kadi je mladost. To je negda bilo naš disko. Najviš se znalo igrat „tanšik“. A vako ti se to igralo, bila su dva kola, edno unutri, a edno izvana. U ednomu su cure, u drugomu dičaci, a u sredini na kantrigi sidi edan dičak. I uni kolo igradu, kad vaj dičak ča sidi vikne „tanšik“, kola moradu stat, a kad vikne „zaušin“, unda se cure i dečki moradu prominit. E tote se znadu splest i nomu ki progriši naj na kantrigi naređuje koga mora poljubit. I tako dok in dodija, el. Unda, kaj polnoć pasa, negdi oko dvi ure poplnoći gredu na pučinu. Svaki zame landu kruva i baci tu landu u vodu i veli: - Dobro jutro, vodice, ja te darujen šenicon belicon, a ti mene zdravljen i veseljen. Unda se vrnedu nazad u kuću i igradu i pivadu do zore. E da, darivadu edni druge jabukami, i muški i ženske.
U Čoviću na vodu su išli rano uitro, prije nego sunce grane. U vodu su bacali komadić kruva i unda bi rekli: - Mlada vodo, ja tebe darujen kruvon, a ti mene zdravljen i veseljen. Edni drugima isto tako dajedu po jabuku „za dobru ruku“.
A u Konpolju na Staru godinu popodne svi igradu, i mladi i starji. Kolo najprije krene polako, pa sve brže i brže, sve jače i jače. Tako igradu kolo da muškima bolje brci rastedu. Valja su Konpoljčanke volile brkate muške, e. To ti je bilo vako, zafaljivalo se Staroj godini, ako joj se imalo na čemu zafalit. Kad bi se uvatili u kolo, unda edna cura pita nekoga dičaka: - Zač ti igraš? A un njoj odgovara: - Za brke! Unda dičak pita curu: - A zač ti igraš? A una njemu odgovara: - Za kose! A unda babe skraja uvatidu galamit: - Ne za kose, van za konoplje, za konoplje! Da bi babe spasile svoje konoplje, unda se i une uvatidu u kolo i man preuzele komadu: - Okreni kolo na livo! Tako ti je to bilo, veruj meni i Bogu. A na Novu godinu, cure su imale užancu da se dignedu prvo dana i da odletidu na Osičenac, to je bunar, na ka prva dojde, una je unda ranostalka. Unda dojdedu i druge cure, i muškina dojde i igradu kolo oko bunara. Cure su u bunar bacale landicu kruva i vikale: - Ja tebe, vodo, darivan kruvon, a ti mene zdravljen!
U Brlogu kod katolikov bilo je običajev ki u drugim selima baš i ni' bilo. Tako rano uitro na Novu godinu ženska natakne kolač kaj ima škulju, da prostiš, u sredini na ražanj, kaj okiti vlason (vlas je fini dio kudjeljinih vlakana). Dica iznesedu slamu iz kuće od Božića i rastredu na guvno pa po njoj tabanadu, tobož kaj da vršidu žito. A na ženska i' daruje kolačon s ražnja, a mrvice bacidu ticami pa nejdu in štete delat u žitu. A kad dica ujdedu u kuću, veliki po njima bacadu žito, a 'na vlas se daje čobanu da od nje uplete novu kanžiju. Tako dica, a cure gredu na vodu s kruvon i darujedu vodu. Eto, tako to u Brlogu.
U Švici je na Staru godinu bil blagoslov. Skupil bi se narod pred crikvon i igralo se kolo. Osobito su kolo igrali stari, ne bi se držali za ruke, van edno drugome za pas. A unda su skakali ča su višlje mogli, muškima da bolje brci rastedu, a ženske da konoplje budedu veće.
U Liplju se isto tako igralo kolo na Staru godinu, a poskakevalo se čim višlje da konoplje i lan bolje rastedu. Lipovčani nisu kruvon vodu darivali jerbo nisu imali tekuće vode...
Eto, sva stučena naša baba Franca nam je ipak ponešto kazala o običajima i vjerovanjima naših starih vezanih za Staru godinu i Novo leto ili godinu. Na kraju nam je samo dometnula: -Negda bilo, sase spominjalo. A da se to posve ne zaboravi, na nama je bilo da to zabilježimo i prenesemo svima onima koje će to možda zanimati.
Sretna nova godina!
M. Kranjčević