OTOČAC – Minjadu se puneštre. E kadi to? U sred grada, na Gackomu pučkomu otvorenomu učilišću. Jutros zoron ranon vrglo kolčiće i nekvu šarenu kurdelu da narod blizu ne prolazi, da mu ča na glavu ne pane. Jerbo kad narodu ča na glavu pane, unda more svačesa bit, nu, nu.
I unda došli majstori, nekvi stranjski, bi reć po ceradi na kamijonu, piše: Kartonaža Ivanec. Kadi je taj Ivanec, nek sam Bog pogodi, e.
Kad ne lezi vraže, majstori se sprtili na puneštre i rušidu, bacadu doli na ulicu stale talare i štoke. Samo ča prstimi ne kinedu, koliko je to jadno i gnjilo već. Sam Bog zna kada su te puneštre delane i mećane. I čin izbijedu stare punešte, man uglavljujedu nove, ispod čekića. Iste, ne moreš po ničemu primetit da su nove. Da krst ni vidil da raskidadu i bacadu stare, bi mogal lopovski reć da su vrnuli stare puneštre nazad, tako to izgljeda. Borami da.
Odakljen novci, pitate vi? Dalo Ministarstvo uljudbe iz Zagreba, van da ki će drugi? Još lanjske godine. Da ne bi novci propali, naručilo puneštre, bilo ružno vrime pa i' se ni kasno jesenaske moglo prominit, eto, dočekalo proliće. Bolje igda nego nigda, veli naša baba Franca.
E sad, kakovi su ti novi prozori, samo Nebo zna. Nekako nas 'va cerada ni' obradovala (Kartonaža Ivanec), ča ako su nove puneštre od kartuna, a, slobodi nas Ime Isusovo. Morda nisu, a morda i esu. Esu – nisu, brzo će vrime pokazat esu li čemu i moreš li za novci plakat il se tuć petami u guzicu.
M. Kranjčević