Nastavljamo predstavljanje autora Otočkog dekamerona abecednim redom, pa ćemo ovdje reći koju (ne)poznatu o petero autora. To su Anđelko Kaćunko, Milan Kranjčević, Dragica Rogić, Valentina Rubčić i Maja Žubrinić.
Što izdvojiti o autoru koji je daleko od anonimusa, pomislili smo nad prvom rečenicom o „najvećem blogeru među svećenicima i najvećem svećeniku među blogerima“?
Pa evo, kažimo da je don Anđelko Kaćunko sada naš Kompoljčanin jer upravlja župama Kompolje, Brlog, Vratnik i Crni Kal, a duhovni je pomoćnik u župi Otočac. Potječe iz brojne obitelji (najstariji od devetero braće i sestara) iz Doca Donjeg u Poljičkoj Republici. Gimnaziju i Teološki fakultet je završio u Splitu, gdje je i zaređen za svećenika. Potom je upisao studij klasične filologije i studij novinarstva u Zagrebu. Između ostalog, vršio je dužnosti kancelara Vojnog ordinarija, kapelana u MUP-u i Ravnateljstvu policije, kapelana u Policijskoj upravi zagrebačkoj, duhovnog pomoćnika u župi Gospić.
Prve radove počeo je pisati u gimnaziji, a nastavio u listu mladih MI čijim članom uredništva postaje 1981. godine. Od tada do danas objavio je niz autorskih članaka, kolumni i intervjua u Areni, Vjesniku, Hrvatskom slovu, Fokusu, Večernjem listu, Naciji, a stalni je suradnik IKA-e i Glasa Koncila. Surađuje i s mnogim drugim katoličkim medijima…
Posebno se dobro snašao u internetskoj 'blogosferi', a popularnost njegovih b(l)ogovskih kolumni nametnula je potrebu za trajnijim oblikom, starim dobrim ukoričenjem. Tako nastaju knjige Pogled sa Sljemena, Hrvanje sa svijetom, Moji topnički dnevnici i Raspuća blogovske neo/zbiljnosti.
Jednostavno, a pogađajući suštinu, te je knjige Elvis Duspara nazvao „djelovanjem u hrvatskoj javnosti s ciljem spašavanja izgubljenih duša“, pa je, logično, zadnju knjigu Vikar crkve naše Gospe pisao jedan drugi Kaćunko, onaj koji se „obraća onima koji su spašeni“.
Postoji i treći Kaćunko (najmanje), a to je onaj koji će sudjelovanjem u Otočkom dekameronu, vrlo vjerojatno, mozaično popunjavati jedan od polupraznih tematskih korpusa hrvatskoga književnoga prostora i koji bi nas mogao sasvim i nakon svega opet iznenaditi.
Bajke za maće i 'ne zericu veće, Ričnik gacke čakavšćine – Konpoljski divan, Status, In tyrannos, Tri neobične priče, Suza smaragdna, Kičmasa, Dojčland…Deutschland, Čarolija kvaka i kava…, poznato, zar ne? To je ipak samo dio množine tekstova, stručnih i znanstvenih članaka, drama i proza, koje je stvorio Milan Kranjčević od '94. do danas.
Prije i poslije gimnazije u Otočcu te Pravnog fakulteta u Rijeci Kranjčević stalno boravi u Kompolju. Radni je vijek započeo u struci u gospodarstvu, a danas je direktor Hrvatske gospodarske komore-Županijske komore Otočac.
Neprikosnoveni autoritet kulturne sfere u Otočcu (i šire), osnivač i predsjednik Katedre Čakavskoga sabora pokrajine Gacke, vodeće kulturne udruge, na razne je načine promovirao i unaprijedio gacku povijest, etnologiju i etnografiju, književnost, čakavski dijalekt. Pokreće tiskane edicije i lokalna glasila, velikim osobnim udjelom inicira i provodi projekte poput istraživanja utvrde Fortice, postavljanja Križnog puta na Forticu ili Gačanskoga parka hrvatske memorije.
Ukotvljen u aktualnom trenutku, stvara nezaboravne društvene satire prilagođene modernim elektroničkim medijima – '90-ih je to radio-postaja u čijem eteru nastaje serija humorističkih emisija „Nanča i Malča“, a nakon 2013. internetski portal na kojem današnjicu pozorno motri i komentira nenadmašna „baba Franca“.
Član je Društva hrvatskih književnika. Bibliografski popis literarnih izdanja, stručnih i znanstvenih knjiga i članaka, uredničkih projekata, čini čak 76 jedinica, a dalo bi se tu još svašta pridodati. Svi su Kranjčevićevi sadržaji određeni zavičajnošću, a Kompolje mu je inspiracija i podloga i za svih 10 novela koje potpisuje u Otočkome dekameronu.
Gačanka, narodna nošnja, folklor, tradicijski zanati, rad s mladima, mažoretkinje, riječi su koje nam prve padnu na um kada treba reći tko je Dragica Rogić. Ta svestrana žena, podrijetlom iz Čovića, danas živi u Otočcu s dvoje odrasle djece i radi u Pučkom otvorenom učilištu Dr. Ante Starčević u Gospiću već 11 godina kao voditelj plesno-ritmičkih djelatnosti.
U Otočcu je prije 17 godina pokrenula i 15 godina uspješno vodila Folklorno društvo Otočac pri Gackom učilištu, a trenutačno vodi KUD Lika Lički Osik. Prije 12 godina pak stasala je udruga Gačanka, nositelj većine tradicijskih aktivnosti u Otočcu, čija je Dragica voditeljica do danas. I nju smatramo suverenim autoritetom na području folklora, tradicijskih zanata i običaja, a sve to povremeno je moralo biti popraćeno i određenim literarnim aktivnostima. Naime, za potrebe nastupa KUD-a zapisivala je i sceni prilagođavala običaje i popratne dijaloge, a suautor je knjige Lička kapa u kojoj je, između ostalog, u nekoliko priča opisala svjedočanstva starijih o nošenju ličke kape u svim prilikama.
Konkretnijih iskustava pisanja nije imala do Otočkoga dekamerona. Njeno sudjelovanje u ovome projektu obilježila je izuzetna inspiracija zbog koje je u 3 dana napisala svih 10 novela o predloženim temama.
Čovićanka Valentina Rubčić nije posve javnosti nepoznata, sjećaju se mnogi njezina ljubavnog romana objavljenoga za vrijeme srednjoškolskih dana u Otočcu – Moja je sreća tamo gdje si ti. Pokazala je tada ta mlada autorica kako ima izraziti smisao za pripovijedanje, pa bi bila prava šteta da se nije uključila u Otočki dekameron. Valentina je sada apsolventica jednopredmetnog preddiplomskog studija Hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Rijeci, a pisala je još uglavnom za potrebe lešćarske župe članke za godišnjak Vrilo.
Do srednje škole Maja Žubrinić je živjela u Otočcu, a nakon udaje dom joj postaje Kompolje gdje živi sa suprugom i kćerkicom. Afinitet prema pisanju pokazala je također još u školskoj klupi kada je već u 1. razredu za zanimanje poslovni tajnik u otočkoj srednjoj školi pisala novinarske članke i bila glavnom urednicom školskog časopisa Sto na sat. Već sljedeće godine je školovanje nastavila u Rijeci, u istom programu, a nakon toga je na Odjelu za nastavničke studije u Gospiću Sveučilišta u Zadru (učiteljski studij) stekla akademski naziv magistre primarnoga obrazovanja. Unatoč želji, nakon srednje škole nije više imala prilike za pisanje, pa se pridružila Otočkom dekameronu kako bi obnovila i poboljšala pisano izražavanje.
M.K.G.