OTOČAC - Često puta se u živom (raz)govoru može čuti npr. i ovo: - Milan, hoćeš li mi pomoći? ... umjesto: Milane, hoćeš li mi pomoći? Na pitanje zašto ne dekliniraju ime, neki od govornika rekoše da se tako govori u – Zagrebu, pa što sada hoćemo? Za ne povjerovati! Neki čak smatraju da je to poput novoga modnog trenda, da se mora tako govoriti da ne ispadneš primitivan. Nažalost uporaba imena i prezimena koja se ne sklanjaju kada to treba sve je češća i na javnim televizijama, a to je onda pravi rasadnik usvajanju i ponavljanju takvih pogrješaka.
Nesigurnost u sklanjanju toponima također je prisutna. Često se u policijskim izvješćima na „mudar način“ to izbjegava pa se koriste ovakvim sintagmama: u naselju Lukovo Šugarje dogodila se prometna nesreća, umjesto u Lukovom Šugarju dogodila se prometna nesreća. Ili: U naselju Mlakva voda je poplavila ..., umjesto: U Mlakvi voda je poplavila, ili Voda je poplavila Mlakvu. Dalo bi se takvih primjera navesti mnogo. Još je teže s etnicima (etnonimima), rijeko će tko napisati Perušićanin, već stanovnik Perušića, Udbinjanin već stanovnik Udbine, ili čak stanovnik naselja Udbina. Ima tu i zanimljivijih pojava, npr. Brinjci umjesto Brinjaci, Kompoljci umjesto Kompoljčani, Sinčani umjesto Sinčarani (Sinčerani), Lešćani umjesto Lešćarani (Lešćerani) itd. O kteticima da se i ne govori, tu je pravo obilje nedosljednosti i pogrješaka, poput krasanski umjesto krasnarski, otočački umjesto otočki, dubravski umjesto dubravljanski itd. Tu do pogrješaka najčešće dolazi zbog toga izvodi li se ktetik iz naziva mjesta ili iz etnika.
Naravno da je ovo moguće izbjeći jer je Leksikografski zavod Miroslav Krleža objavio još 2016. Hrvatski mjesni rječnik u kojemu su pobrojana sva naselja u državi s primjerima deklinacije, zatim kako imena tih naselja glase u dijalektu (opet s primjerima deklinacija), uz to su navedeni i etnici i ktetici. I ne može biti izgovor – nismo znali.
M.K.