OTOČAC - Srednja škola Otočac ima svoj prvi kratkometražni igrani film, zove se Samo da znaš. Tko ga je, kada, kako i zašto snimao, otkriva nam u razgovoru za Glas Gacke prof. Snježana Jovanić, povjesničarka umjetnosti, glavni 'krivac' nastanka toga filmskog projekta.
Počinjemo ovaj razgovor 'ab ovo'. Kako je sve uopće počelo?
Na početku prošle školske godine, ponukana uspjehom knjige Profana graditeljska baština, predložila sam učenicima 3. razreda gimnazije nešto novo, neko novo iskustvo, suradnju u projektu koji bi uključivao snimanje kratkometražnog filma. Dvije su učenice pisale scenarij krenuvši od toga što želimo prikazati, a znali smo da želimo snimiti film sa suvremenom tematikom. Istovremeno smo htjeli filmom pokazati i promovirati našu školu i Otočac, pa smo istražili za scenarij jednu priču koja bi uključila sve to. Svi učenici tada 3. razreda gimnazije, sada su 4. razred, sudjelovali su u projektu. Osim dvije djevojke scenaristice, ostali su sudjelovali bilo u glumi, bilo u filmskoj produkciji. Tako da je kratkometražni igrani film u cijelosti autorsko djelo učenika sadašnjeg 4. razreda.
Na koji ste način snimali film?
Malo smo se zanijeli, čuli smo da u školi postoji filmska oprema pa smo se ponadali da će to biti pravi film s pravom filmskom kamerom i mikrofonima. Međutim, kad smo vidjeli čime raspolažemo, shvatili smo da je to zastarjela tehnika i da se njome uopće ne može raditi pa smo, budući da smo već krenuli u pisanje scenarija i razradu tog istog scenarija, bili primorani snimati običnim mobitelom, iPhone 13, jedne naše učenice. U filmu glume skoro svi učenici sada 4. razreda, a glavnu žensku ulogu iznijela je učenica tada 1. razreda gimnazije, Kristina Dujmović. Uz nju, glavni glumac je Patrik Marincel.
O čemu je riječ u filmu?
Teme su suvremene, uključuju razredni život, događanja u školi, učenike koji u školu donose svoje brige i svoje obiteljske probleme, a onda zbog takvih imaju problema i u školi. Film prožima temu obiteljskih i školskih problema i tipičnih problema današnjice, a vezano uz razne ovisnosti, prehranu i obiteljsko nasilje.
Kako su učenici doživjeli snimanje filma, što je to njima značilo?
Malo su se premišljali, mislim da na početku nisu bili svjesni što to sve uključuje i koliko će biti angažirani, ali kad su prionuli poslu, svi su bili oduševljeni, pogotovo su sada jako zadovoljni, a i ja skupa s njima, s onim što smo napravili, s obzirom na ograničene mogućnosti snimanja, bez bilo kakvih dodatnih mikrofona, bez bilo kakve filmske opreme. Mislim da smo učinili najviše što smo mogli. To je njihova priča, priča koju su sami napisali, sami odglumili i sami režirali.
Ali imali ste i vanjskih suradnika…
Jesmo. Kolega Zvonimir Tonković napisao je sjajnu glazbu, točnije, velikodušno nam je darovao za ovaj film tu glazbu i u principu glazba, shvatit će to oni koji pogledaju film, zapravo igra također glavnu ulogu u tom filmu, nadoknađuje i popunjava ono što mi nismo možda uspjeli glumom ili kadrovima dočarati. Ona je sjajno upotpunila temu i prikrila možda našu početničku nevještost u pravljenju filma.
Tko su suradnici u projektu u samoj školi?
Iznimno veliki trud i rad uložen je u montažu filma jer to učenici nisu sami mogli raditi, a bio je to prilično velik zalogaj i za kolegu Mišu Gladovića koji također to nije nikad prije radio i strahovito puno vremena je uložio u to, tako da se može reći kako smo se svi učili na tom našem filmskom prvijencu i zato smo jako ponosni na njega. Također, dvoje kolega nastavnika glume, to su kolegica Slavica Francetić i Ljubo Majica, oni glume ono što oni jesu, same sebe na nastavi, u situacijama koje su napisane u scenariju, a kolegica Francetić bila je i mentor za glumu. Kolegica Mirjana Dasović je mentor za engleski jezik, jedna učenica je dijaloge prevela na engleski. Dakle, film je titlovan i film šaljemo na dva međunarodna filmska festivala, jedan je u Malmeu u Švedskoj, drugi je u Zlinu u Češkoj. Bilo bi nam drago, ako naš film bude uvršten u njihove filmske programe, da vide našu školu, da vide koliko kreativne učenike imamo i da vide u kakvom lijepom i pitomom gradu živimo.
U filmu nema slučajnosti, prilikom snimanja pazili ste da se u kadrovima vide i škola i grad i Gacka…
Da, htjeli smo uključiti sve to i mislim da smo postigli dobar rezultat, pogodili te lijepe kadrove i naše škole i grada Otočca, i da, voljeli bismo da to i Šveđani ili Česi pogledaju.
Može li se film već negdje pogledati, na Youtubeu, ili čeka premijeru?
Napravili smo trailer za film i on je već dostupan na Youtube kanalu Srednje škole Otočac. Taj trailer nam je bio potreban i zbog prijave na međunarodne filmske festivale jer je to bio obvezan prilog u natječajnoj dokumentaciji, pa je zato i preveden na engleski jezik. Premijera filma bit će 19. listopada u 19 sati u velikoj dvorani Gackoga pučkog otvorenog učilišta.
M.K-G.