OTOČAC – Dobro je poznato kako je crkva Presvetog Trojstva prošla početkom Domovinskog rata – zapaljena je 15. rujna, izgorjelo je krovište nad lađom, svetištem i sakristijom, izgorjela je lukovica tornja, mahom je izgorio i unutrašnji inventar, malo toga je preostalo, a to što je ostalo bilo je ognjem jako oštećeno. Nešto se moglo restaurirati, mnogo toga nije, otočka crkva, koja je prije rata bila u cijelosti obnovljena za vrijeme popa Vlade Pezelja, nestala je u jednom popodnevnu i jednoj noći. I da, treba kazati tko ju je zapalio, bila je to njihova JNA i odmetnute srpske domaće snage, povijest to mora pamtiti.
Glavni je oltar nagorio, ostali su čađavi pojedini dijelovi i bilo je malo vjere da se može obnoviti. Čak je bio i pritisak na župnika Pezelja da se oltar posve ukloni jer novoj liturgiji starinski oltari nisu potrebni , a da se na zid svetišta objesi neka sveta slika, najvjerojatnije Presvetog Trojstva, koje je i titular same crkve. Onda se pop Vlade zainatio, čak i sa crkvenom hijerarhijom u Rijeci i kazao: - Oltara će biti ili mene ne će biti! A da bi sve to započeo, već 1992. g. naslikana je kopija oltarne pale prema sačuvanoj fotografiji. Učinio je to Zlatko Bieleń, akademski slikar konzervator – restaurator iz Zagreba. Tom prigodom je autor sliku potpisao i izrazio darovnicu Župi u ime obitelji Radošević i Bielén. Slika je, naravno, nastala u Zagrebu, dopremljena je u prosincu u Otočac i postavljena na urušeni oltar za božićnu polnoćku 1992. godine.
Bio je to početak obnove glavnog oltara, oltar je vremenom obnovljan, menza, pa retabl, a oltarna pala je čekala da bude postavljena na oltar, konstruktivno obnovljen, ne i oličen bojom da bude doveden u stanje prije destrukcije, kako tada tako i sada stoji bijeli oltar, bilo je tu i ima prijepora treba li ga kolorno obnoviti ili ostaviti kakav jest, no ta rasprava bi nas predaleko odvela.
2021. u dogovoru s tadašnjim župnikom Tomislavom Šporčićem Zlatko Bielén je očistio sliku od prljavštine koja se nakupila zbog prethodnih građevinskih radova te ju je napokon smjestio u oltarnu nišu, sve do tada pala je bila samo prislonjena. No kako je prostor svetišta crkve ipak tamniji, a oltarna pala naslikana u pastelnim težim tonovima, župnik Šporčić se domišljao kako sliku bolje istaći pa je rubno postavljena rasvjeta, a pala je dobila u toj prigodi i novi pozlaćeni ukrasni okvir.
Eto, to su neke činjenice, koje javnosti ne moraju biti poznate.
M.K.