OTOČAC – U četvrtak večer je u velikoj dvorani Gackoga pučkoga otvorenog učilišta (mala dvorana je bila zauzeta postavljanjem izložbe Aerokluba Otočac) upriličeno predstavljanje nove knjige Anđelka Kaćunka pod nazivom Otmica nevjeste. Iako se možda nije mogao steći dojam da se okupilo toliko publike (raspršene po velikom gledalištu), ipak se odazvalo 30 ljubitelja knjige (što je sasvim pristojan broj), a možda i poštovatelja Kaćunka kao autora i osobe. Kako bilo da bilo, ovo predstavljanje je proteklo u krajnje ležernoj i ugodnoj atmosferi.
A tome je svakako pridonijela voditeljica i prva predstavljačica knjige Manja Kostelac-Gomrčić. Govorila je prvenstveno u ima nakladnika, a to je bila KUBS Baštinica iz Otočca, a Kostelac-Gomerčić je predsjednica te udruge. Opisala je kako je uopće došlo do suradnje u Kaćunkom, kako se pripremao tekst za tiskanje, kako je autor samo odradio lekturu i korekciju teksta, tako da je joj je to bilo jedno od najlakših tiskanja neke knjige koju je do sada tiskala Baštinica. Naravno da se Kostelac-Gomerčić osvrnula i na samu knjigu, razbivši mit da je Kaćunko prvenstveno publicist (što mu je svakako prvo određenje), ali da je sadržaj Otmice nevjeste čista literatura, pa čak i onaj (drugi) dio knjige koji ima formu kolumni.
Milan Kranjčević je pokušao raščlaniti autorov pristup prvom i drugom djelu ove zbirke priča. Naglasio je da je Kaćunko prvenstveno katolički pisac, bez obzira što pisao i u kojoj formi, da on od toga ne bježi i da ne želi napraviti taj otklon, dapače. To se osjeća zorno u njegovoj publicisti, ali i u literarnih iskoracima koje u zadnje vrijeme češće čini. Kranjčević je zaključio da autor svojim pisanjem želi zaštiti integritet čovjeka, koji je čovjeku dan od Boga, jer svaki čovjek ima tjelesni ali i duhovni integritet, po čemu se čovjek razlikuje od drugih živih bića. A neki ljudi žele narušiti bilo jedan, bilo drugi integritet i raščovječiti čovjeka, a protiv toga Kaćunko beskompromisno ustaje svojim perom i govorom. Kod tjelesnog integriteta je to npr. bila u zadnje vrijeme korona i sve moguće zabrane i prisile diljem svijeta, a kod duhovnog napad na čovječju slobodnu volju, zdrav razum, pokušavajući ga učiniti poslušnim, bićem kojim se upravlja i koje se kanalizira. A to se protivi Božjem naumu koji čovjeku dade slobodnu volju. Kranjčević je pročitao publici nekoliko pasusa kako bi ilustrirao svoje navode, da bi na kraju pročitao i jedan koji je toliko dramatski nabijen da svakako pripada najčistijoj literaturi, odnosno spisateljstvu.
Jasminaka Brala-Mudrovčić je ovom djelu pristupila s čisto znanstvenog aspekata, odnosno teorije književnosti, raščlanjujući autorove priče. Ovakve tekstove može napisati samo onaj tko ne živi isključivo od uma i logike, od sporednih i nevažnih zvanja, nego onaj koji o svijetu zna sve koliko se uopće može znati, sve istinski važno, onaj koji se prema svijetu odnosi kao mudrac, kojemu proturječnosti koje vladaju svijetu nisu kamen spoticanja, nego kamen temeljac toga i takvog svijeta. Opisujući ih postiže on veću uvjerljivost misli koje zastupa i ujedno daje snažan poticaj za razmišljanje. Nadalje, istakla je Brala-Mudrovčić, Kaćunkov jezik je izuzetno figurativan, čime stvara veliku ekspresivnost i specifičnost izraza, što privlači pozornost čitatelja. A česta mu je i prisutnost igre riječima kojim se, osim humora, pozornost čitateljstva usmjerava na ono što mu je već poznato, ali je pitanje je li i dovoljno dobro prepoznato.
Na kraju je sam autor čitateljskoj publici pojasnio kako je do Otmice nevjeste uopće došlo, zašto se sastoji od dvije cjeline, prve Postkoronameron i druge Cro Nikine priče-kolumne, stilski i sadržajno toliko različite, a koje dijeli i dugo vrijeme nastajanja.
Da ova literarna večer protekne u ugodnoj atmosferi, za to se pobrinuo gacki maestro Zvonimir Tonković, izvodeći na tamburici glazbu neobična zvuka za taj instrument, što samo mogu veliki glazbenici.
A na samom kraju je voditeljica i predstavljačica Manja Kostelac-Gomerčić otkrila i „malu tajnu“ koju je Kaćunko „skrio“ na naslovnici, a to je u maglovitu jutru rijeka Gacka. To je njegov doprinos zaštitu i očuvanju rijeke Gacke, Gacka mu je – nevjesta, a otmicu znamo tko kani besramno učiniti.
Je li ovo angažirana literatura? Ne bi se trebalo kloniti ni te (pro)cjene.
M.K.