OTOČAC – Turizam ove godine podbacio, slobodnih smještajnih kapaciteta koliko hoćeš, nepopunjenost zabrinjavajuća. Što se to dogodilo i što se to događa s hrvatskom turističkom ponudom?
U Hrvatskoj se može često čuti, pa i od onih najupućenijih, kako imamo manjak smještajnih kapaciteta, kako treba graditi hotele, kampove, naravno privatni smještaj će se već sam za sebe pobrinuti (kao i dosada, nitko o njemu nije brinuo). Dijele se recepti kako valja biti moderan u komunikaciji, kako treba raditi na promidžbi, kako se treba postaviti na društvene mreže, dati gostu i s kraja svijeta da vidi objekt, sobu, restoran gdje će eventualno doći, stolicu na kojoj će sjediti. No pritom se zaboravlja jedna stvar, a ta je da se teško može prodati pojedinačni objekt, pa makar se radilo i o hotelu s pet i više zvjezdica jer je već neko vrijeme trend prodaja – destinacije. Kada se govori o destinaciji, naravno da se misli o nekomu mjestu, čak je i to malo pa se govori i široj okolici. Ako je ta destinacija privlačna, velika je vjerojatnost da će se gosti baš za nju odlučiti i tu provesti svoj odmor. Odabir objekata u kojem će boraviti je posve sekundaran.
A da bi destinacija bila privlačna, ona mora imati sadržaje koji su atraktivni, mora imati atrakcije, smještaj gostiju u neki objekt je tek puki tehnički detalj koji ne će presuditi hoće li se tko odlučiti doći u neku destinaciju. Sobni smještaj već sam po sebi podrazumijeva dosegnutu određenu razinu standarda ispod koje se nema što govoriti o turističkoj ponudi. Svjetski trend je takav da je malo svjetskih najpoznatijih hotela koji će goste privući samo zbog sebe, u svima ostalim slučajevima to je destinacija.
Destinacija može biti atraktivna po mnogim osnovama. Može ona imati bogom dane prirodne atrakcije koje je razlikuju od mnogih drugih, no atrakcije se mogu stvarati te dodatno obogatiti svaku destinaciju. Sadržajno se to može ogledati kroz autentičnu gastronomiju, autentično graditeljstvo i arhitekturu, bogate kulturne sadržaje svih vrsta, da se ne nabraja dalje. Stereotipi i copy paste destinacije jednostavno ne prolaze, „industrijalizirani“ turizam je prošlost, gost je obrazovan i postaje sve više zahtjevan. Soba, sunce, plaža i dobra hrana nije ni dovoljan mamac niti razlog ponovnog dolaska.
Da se vratimo na domaću destinaciju, koja se naziva Gacka. Često puta se to pogrješno razumijeva i preslojava kroz različite naočale. Oni zlonamjerniji se izruguju time kad se govori o turizmu u Gackoj, spominjući da se to odvija doslovno „u rijeci Gacki“ (u vodi). Naravno da je to sasvim jeftin štos nedostojan komentara i ništa više. Jer kad se govori u turizmu u Gackoj, govori se upravo - o destinaciji, jednoj zaokruženoj cjelini, cijelom kraju. Mora postojati određena geografska odrednica, različita i po imenu i po sadržaju, da bi nešto postalo destinacija. Pa je li Gacka uopće neka destinacija?
Čini se da je na dobrom putu da to postane. Evo, kroz posljednje desetljeće iznjedreno je nekoliko atrakcija koje je čine posebnom i prepoznatljivom. Nabrojat ćemo samo neke: „malenice“ na Majerovu vrilu u Sincu, vrila rijeke Gacke, Hrvatski centar za autohtone vrste riba i rakova krških voda u Lešću, Velebitsko utočište za male medvjede u Kuterevu. Ne treba tu zaboraviti ni sam Otočac koji ima niz atraktivnosti u gradskom tkivu, poput Muzeja Gacke, Fortice sa svima svojim sadržajima, Gačanskog parka hrvatske memorije, sakralnih objekata, tradicionalne urbane graditeljske baštine, da se ne nabraja dalje. A sve to prate četiri hotela, tri u Otočcu i jedan u Lešću, naravno ni privatni smještaj ne treba preskočiti.
Do sada se teško uspijevalo promovirati regiju Gacku kao destinaciju. Iz mnogo razloga. To se kreće od posvemašnjeg nerazumijevanja što je prednost i smisao destinacije pa do uskoga pojedinačna interesa. Neki bi rekli da nismo dozreli, da nismo stasali do razine kada jedni u drugima ne moraju vidjeti konkurenciju već nužnu komplementarnost. Pojedini subjekti su smatrali da su sami sebi dovoljni, da je sasvim dovoljno da reklamiraju svoj objekt i svi pokušaji povezivanja i zajedničkog nastupa nisu dali nekog rezultata. No kako vrijeme protječe, sve više i takvi postaju svjesni da treba „nešto učiniti“ jer im gosti traže neke druge sadržaje, ne samo sobu, šank i stol. Jer kad „nešto treba učiniti“, onda to već po prirodi stvari upućuje na više aktera, svaki u svom segmentu treba dati određeni sadržaj pa će i ukupni rezultat biti veći, zadovoljavajući. A što je to nego prava uloga destinacije.
Na ovom tragu je nedavno iz tiska izišla „Putovnica regije Gacke“, u izdanju Turističke zajednice Grada Otočca, a koju je izradilo Povjerenstvo za strateško planiranje u turizmu. Ovom putovnicom se promiče upravo Gacka kao destinacija. Ali o tome više drugom prigodom.
Eppur si muove – reklo bi se.
M. Kranjčević