OTOČAC – Hoće – ne će, hoće – ne će, hoće – ne će…, traje to vijećanje i odlučivanje godinama. Ma što godinama, traje to već desetljećima, i pola stoljeća je davno tome minulo. A riječ je hoće li se, i kada, potopiti Kosinj, kosinjska dolina pretvoriti u akumulacijsko jezero neke nove hidrocentrale. Sudeći po najnovijim vijestima, čini se da hoće. No oni oprezniji upozoravaju da je takvih „zrelih odluka“ u prošlosti bilo koliko hoćeš, pa je sve ostalo na tome. A što je vijest?
Da će HEP do kraja ove godine raspisati poziv za strateško partnerstvo, bolje rečeno da traži suinvestitora za ovu veliku investiciju od čak 500 milijuna eura. Kad mu se takvi jave, HEP treba kvalificiranim (ozbiljnim) ponuditeljima uputiti poziv za dostavu obvezujućih ponuda. Naravno da tomu nije kraj, to je tek početak procedure. A zašto HEP traži partnera? Zato što je ograničen limitom u vlastitu zaduživanju, ne smije se sam zadužiti za tako veliku investiciju.
Što se predviđa učiniti toliko velikim sredstvima? Postojeći sustav HE Senj trebao bi se nadograditi. U kosinjskoj dolini treba nastati akumulacijsko jezero, vele da bi bilo po veličini i količini akumulirane vode jednako onom Peručkom, ali bi trebala u Kosinju biti izgrađena i nova hidrocentrala snage 30 megavata. Gradnjom nove brane i nove akumulacije bi se trajno riješilo poplavljivanje Donjega Kosinja, a navodno bi se voda iz akumulacije mogla koristiti i za navodnjavanje obradivih površina. Također se planira prokopati novih 13,5 km dugi odvodni tunel te dograditi elektrana Senj 2 snage 350 megavata, čime bi se njena snaga povećala za 30 posto.
Dakle, strateški partner bi trebao uložiti pola novca, barem se tako očekuje. U tom slučaju će u HEP-u podijeliti suvlasništvo na jednake dijelove. No HEP veli da ne bi imali ništa protiv da partner financira cjelokupni projekt, ličilo bi to onda na neku koncesiju određenu na nekoliko desetljeća eksploatacije novoizgrađena sustava (govori se o 30 godina), a onda bi istekom roka bilo sve prepušteno HEP-u. Zajednička tvrtka HEP-a i partnera trebala bi preuzeti projekt i krenuti u traženje dozvola i završiti sve potrebne upravne postupke, dok je studija utjecaja na okoliš još uvijek u izradi. Gradnja centrale trebala bi trajati nekoliko godina (najvjerojatnije tri godine).
Dok svi govore samo o Kosinju, postavlja se pitanje kakve reperkusije će imati gradnja ovoga hidroenergetskog potencijala na regiju Gacku i sam Otočac? Ljudima je dobro poznato kakve su posljedice ostale nakon 1965. godine kada je izgrađena HE Senj, kada je rijeka Gacka više nego prepolovljena, kada su ostale desetine kilometara suha korita, kada je Švica doslovno uništena, kada je Otočac ostao na smrdljivomu „mrtvom kanalu“, da se ne nabraja dalje. Tada je to bio danak tadašnjoj „elektrifikaciji“ države. Nitko nikoga ništa nije pitao, „drugovi“ su radili što su htjeli, lakovjernomu narodu se obećavalo brda i doline (sjetimo se samo sagrađenih betonskih napojišta po Švici, Kompolju, Brlogu – koja su funkcionirala tek nekoliko godina i sva su zatvorena), a što se curi obnoć obeća – ujutro ne vrijedi, govori mudra stara uzrečica. Radi istine mora se reći da je regija Gacka i Otočac u toj gradnji hidropotencijala najgore prošla, s najvećim štetama, to je činjenica. Grad Senj je dobio hidrocentralu, štete za okoliš gotovo pa nikakve, dobio je i nova radna mjesta. Kosinj je dijelom s postojećom branom nešto izgubio poplavljivanjem terena, više je izgubio zabranom svake gradnje na ostalom području, a ta agonija uništavanja Kosinja traje više od pola stoljeća i ne vidi joj se (ili sada već vidi) kraja. Na kraju se postavlja zdravorazumsko pitanje: ima li Grad Otočac, kao jedinica lokalne samouprave, pravo postaviti određene zahtjeve HEP-u i pokušati sanirati što se dade sanirati ili pristati na nove štete?
U nekoliko posljednjih godina bilo je govora o popravljanju počinjenih šteta upravo gradnjom novoga akumulacijskoga jezera u Kosinju, odnosno tunela i novoga retencijskog bazena u Gusić polju u Brlogu.
Po jednoj varijanti bi se stari tok rijeke Gacke, koji vodi od Vivoza u Otočcu pa preko Starog Sela, Drenova Klanca do Brloga pretvorio u retencijski bazen umjesto gradnje novoga u Gusić polju (t. zv. Gusić polje II). Navodno bi akumulirana ukupna količina vode u starom koritu Gacke bila jednaka, ako ne i veća, od one planirane u retenciji Gusić polje II. Time bi se dobilo dvadesetak i više kilometara oživljena toka rijeke Gacke i mnogo bi značilo za sva sela i njihove žitelje pa bi i ekocid učinjen 1965. bio manji. Oni koji se tome protive govore da to nije moguće, da bi gubitci vode bili enormni, da nije moguće blokirati t. zv. „oka“ na tom toku i tako redom.
Druga varijanta je govorila da bi se moglo iskoristiti Gornje i Donje švičko jezero za retenciju umjesto Gusić polja II. Bilo je govora da bi se od Kosinja probio novi tunel uz postojeći u Šumećici (ionako se trebaju probijati novi tuneli), da bi time bilo revitalizirano i Gornje i Donje švičko jezero, da bi švička Skela povratila svoj stari sjaj (ako je to uopće moguće), da bi se otvorile velike turističke mogućnosti cijeloga kraja, a vuk bi bio sit i koze na broju. Doduše neki govore da se HEP-u ta varijanta ne sviđa jer da je kota Perinke (najvećeg ponora) za nekoliko metara niža nego kota Gusić polja II, a to je odmah zbog manje visinske razlike i manja proizvodnja struje.
Treća varijanta, neki drže da je to gotova stvar i da se nema više što tu filozofirati je gradnja Gusić polja II. Taj retencijski bazen (u narodu: jezero) se treba napraviti južno (jugozapadno) od postojećeg bazena u Gusić polju, čime bi se poplavilo nekoliko stotina hektara zemljišta, a sam retencijski bazen bi se približio brloškom Domu za psihički bolesne odrasle osobe.
Ovo su samo neke od inačica kako „rješavati“ problem gradnje novih hidropotencijala u regiji Gackoj. Ovom početnom aktivnošću HEP-a bačena je rukavica izazova svim ekološkim udrugama na području Otočca i 1965. godine osakaćene okoline. Hoće li biti snage i pameti da se 2014. ili 1915. izvuče bolja korist od ove investicije, pokazat će vrijeme.
M. Kranjčević
Foto: Arhiva