OTOČAC - Ode vojarna u Otočcu u maglovita bespuća povijesti kad više ne znaš je li bilo ili nije i ne vjeruješ da je bilo. Tako će se spominjati neka vojarna, isto kao što danas spominjemo frankopanske dvore kao da su samo bajka. Jer nije od njih ništa ostalo. Nemoguće da ništa ne ostane, onda nije ni bilo, kažu nevjerni Tome. A sada ćemo lijepo u usporenom filmu gledati kako nešto veliko nestaje potpuno i kako nešto što je bilo postaje bajka kojoj vjeruju samo zanesenjaci.
Vojarna u Otočcu, do 90-ih godina kasarna, ogroman kompleks s tri goleme zgrade i puno manjih, izgrađena je u drugoj polovici 19. st. i službeno je nosila ime cara Franza Josepha, mada su je Otočani lokalno zvali vojarnom bana Jelačića jer je u njoj bila stacionirana glavnina ogromne 79. k.u.k. Jelačićeve regimente.
Nakon završetka 2. svjetskog rata bila je preimenovana u kasarnu Vladimir Četković Čedo. Na početku Domovinskog rata iz nje je JNA granatirala Otočac, a mnogi su novaci pod okriljem mraka bježali iz vojarne te su lokalnim kanalima otpremani kući. Nakon četverodnevnog opsjedanja vojarne i borbi za Otočac, 17. rujna 1991. ZNG Otočac, zajedno sa postrojbama policije i Narodne zaštite, borbom osvaja otočku vojarnu. Ona sada i službeno postaje vojarna bana Josipa Jelačića.
Državna politika gasi posve vojarnu u Otočcu nakon višestoljetne vojne tradicije i od 2011. g. zdanje zjapi prazno bez pravog skrbnika koji će brinuti o toj vrijednoj nekretnini. Točka na i stavljena je prije 2018. godine urušavanjem bočne zgrade uz prometnicu prema Vivozama.
Otočkoj mladeži raskošna i opasna ruševina postaje omiljeno mjesto za igru i zabavu.
Fotografije dokumentiraju propadanje i devastaciju – vele u Baštinici još prije više godina. A stanje je danas i gore nego što je tada bilo.
M.K.